Nakon završene eksterne mature, maturanti Opće-realne gimnazije i Srednje medicinske škole došli su do trenutka preuzimanja svoje svjedodžbe i diplome o završenoj srednjoj školi četvrtog razreda. Kako to nije mala stvar, djelatnici naše škole potrudili su se da nam taj trenutak, koji predstavlja ujedno i prvi korak prema „odraslom svijetu“, učine što je moguće svečanije, tako da ga nikad nećemo zaboraviti. U tome su zaista uspjeli. Ovaj program su nam pripremile profesorica Emilija Pavićević, uz glazbenu podršku prof. Ane Andrle Imamović, a tehnička podrška su bili profesori Zoran Radoš i Dragan Korać. Ambijentu i podizanju atmosfere su pomogli i voditelji Ivano Dolić i Ema Adilović. Na početku smo svi zajedno otpjevali već svima poznatu himnu naše škole. Poslije otpjevane himne, obratio  nam naš ravnatelj vlč. mr. Mario Ćosić koji nas je odmah na početku dirnuo svojim riječima i savjetima za daljnji život. Obratila nam se i predstavnica roditelja gđa Ljuljana Vranac koja se u ime svih zahvalila djelatnicima što su ove đake odgojili u zrele ljude koji su spremni da pođu u život. Razrednici maturanata  su  profesori Sanja Jurić, Željan Šormaz, Tatjana Ćuković i Marina Pregernik, a u njihovo ime nam se obratio svima veoma drag profesor Šormaz. Njegov govor nije bio ni malo manje emocionalan kao prethodni, a iz govora posebno izdvajamo riječi koje ćemo sigurno dugo pamtiti, a to su: „Dragi maturanti, još niste otišli, a već nam nedostajete!“

Konačno je nakon govora došao dugoočekivani trenutak – dodjela diploma i svjedodžbi. Tu čast uručivanja je imao nadbiskup vrhbosanski mons. dr. Tomo Vukšić, koji je to na veoma simpatičan način uradio. Nakon prozivanja svih maturantica i maturanata pojedinačno, trebalo se posebno ponovno istaknuti učenica generacije gimnazije. Tu titulu ove godine je sa sobom veoma zasluženo ponijela Lea Mihalj, koji je onda u skladu s tim održala veoma humorističan i emotivan govor. Minute su tako protekle i dočekali smo kraj ove etape našeg života s pjesmom Gaudeamus Igitur koju smo pjevali s osmijehom na licu i suzama u očima.

Ovim putem, na kraju svega, bih voljela da u ime svih maturanata izrazim riječi zahvale. Želim zahvaliti svim profesorima i profesoricama što su nas naučili svemu što su mogli, a znam da će nas to znanje pratiti kroz daljnji život bez obzira o kojem je nastavnom predmetu riječ. Hvala i ravnatelju, direktoru i pedagogicama što su nam uvijek pružali drugu šansu i trudili se da nas usmjere na što bolji životni put. Hvala i svim ostalim djelatnicima: domarima, čistačicama, kuharicama i kuharima koji su neizostavan dio našeg školovanja. Velika hvala cjelokupnom KŠC-u, koji nas je tjerao i da plačemo, ali i da se smijemo! I sada sa suzama u očima okrećemo ovu stranicu u našim knjigama života, ali ovaj period će nam ostati kao jedan od omiljenijih poglavlja kojem ćemo se vrlo rado vraćati da ga ponovno iščitamo, stoga neću reći zbogom, nego do viđenja!

Lara Jana Pačak, IV.a