Svake godine na današnji datum u auli naše škole stoji slika lika jedne mlade osobe, oko slike su položene bijele ruže i knjiga u koju se može upisati ono što se tom mladom čovjeku želi, a više ne može reći. Prije točno deset godina Denis je zadnji put prošao tim istim hodnikom pozdravljajući svoje profesore, smijao se sa svom prijateljima te krenuo kući sretan i bezbrižan, a danas umjesto njegovog smijeha u hodniku je tišina. Iako je prošlo deset godina djelatnici Katoličkog školskog centra nisu zaboravili Denisa, pa su zajedno s učenicima Centra obilježili godišnjicu njegove smrti. Kroz radove učenici Osnovne škole, Srednje medicinske škole te Opće–realne gimnazije podijelili su svoje misli vezane za Denisa. Učenica Katarina Brković iz IV.a razreda Srednje medicinske škole napisala je sljedeće stihove: |
|
„Otišao si anđele u nebeske visine, Visoko, visoko iznad tmine, Ostavljajući za sobom pustoš i tugu I majku bez sina, bačenu na muku. Oh, da ti bar još jednom vidi osmijeh, Da ti kaže da te voli i da si još njen svijet, Da si i dalje njen najljepši, uvenuli cvijet. Ali sada je kasno, nisi s nama više I ne znaš da netko i dalje za tebe diše. Ostala je škola, poznata po tebi Upozorenje nama, opomena meni.“ |
|
Učenica Antonija Jerkić iz III.b razreda Opće–realne gimnazije promišljajući o vršnjačkom nasilju i odnosu između žrtve i počinitelja napisala je sljedeće riječi: | |
„Nekoć su ovo radili meni. Ugnjetavali me, ponižavali i ostavljali da ležim na ulici. Ne spoznah ljubav, prijateljstvo, ne spoznah što znači radovati se životu. Ni oni nisu mogli naslutiti da zla se sila nastanjuje u uništenom biću. Padoh u pepeo, a ustadoh kao anđeo smrti.“ | |
Adrijan Mišić učenik V.a razreda Osnovne škole napisao je pjesmu „Nepošten gubitak“ kojom je između ostalog rekao: | |
„Takvo nasilje se ne treba dešavati. Ne smijemo samo gledati nego trebamo spašavati.“ |
|
Učenici Doris Perković, Adna Mašić i Denis Herić su, zajedno s profesoricama Minelom Husejinović i Tanjom Ćuković te pedagoginjom Ivanom Katavić, položili cvijeće i zapalili svijeću na tramvajskoj stanici u blizini Tehničke škole na Marijin Dvoru. Tu su imali priliku razgovarati s Anom Mrnjavac, mamom pokojnog Denisa. Učenici su također posjetili groblje Lepenica gdje je sahranjen Denis te su prisustvovali misi zadušnici u mjesnoj crkvi. Na godišnjicu smrti te kroz cijeli tjedan učenici su na satima razredne zajednice razgovarali o tome što se Denisu dogodilo prije deset godina te su kroz različite radionice obrađivali temu vršnjačkog nasilja. Kroz radionice učenici su se upoznali s definicijom i vrstama nasilja, s odlikama te posljedicama nasilnog ponašanja. Kroz sve navedene aktivnosti učenici i djelatnici Centra željeli su poslati dvije poruke, prva je da Denis nikad neće biti zaboravljen, a druga je iskrena želja da se to više nikome ne dogodi. |
|
View the embedded image gallery online at:
http://ksc-sarajevo.com/index.php/14-vijesti/212-obiljezena-10-godisnjica-ubojstva-denisa-mrnjavca#sigProId7b02b08c1d |