U srijedu 6. veljače 2019. navršilo se 11 godina od smrti Denisa Mrnjavca...
U srijedu 6. veljače 2019. navršilo se 11 godina od smrti Denisa Mrnjavca, učenika Opće-realne gimnazije. Na komemoraciji održanoj na mjestu na kojem je Denis stradao, bile su prisutne pedagoginje Medicinske škole i Gimnazije, te predstavnici Vijeća učenika koji su odali počast zapalivši svijeće i položivši cvijeće u spomen na Denisa.
Denis je bio običan dječak koji se iz škole vraćao kući. Ništa Denisa nije izdvajalo od putnika te večeri, sjedio je mirno i čekao svoju stanicu. U jednom se trenutku idila puta promijenila i dječak je postao žrtva neviđenog vršnjačkog nasilja koje je imalo koban svršetak i zauvijek ostavilo trag na svima nama.
I danas, nakon više od decenije od tog događaja, mi se prisjećamo Denisa. Mnogi od nas nisu nikada niti upoznali Denisa, no osjećali smo se kao da ga poznajemo godinama – kao našega prijatelja, kao našeg kolegu i kao važno podsjećanje na surovu današnjicu u kojoj živimo. Denisova prisutnost u našoj školi još uvijek traje i trajat će, mjesto u drugoj klupi ostalo je i bit će njegovo sve dok je nas i škole.
Nasilje, bilo psihičko ili fizičko, prisutno je svugdje oko nas, dio je svakog društva i svatko se susretne s nasiljem u životu. Usprkos svemu navedenome, nasilje je apsolutno neprihvatljivo i neopravdano. Čovjek ne smije biti čovjeku vuk jer smo stvoreni da živimo u harmoniji prijateljstva, međudjelovanja i ljubavi. Najvažnije je biti svjestan svojih mogućnosti i truditi se promijeniti svijet u kojem živimo za nas i za našu budućnost. Ono što se dogodilo jednom dječaku na povratku iz škole kući, moglo se dogoditi bilo kome od nas. Moramo nadvladati one koji smatraju da smo nejaki i za pravo si uzimaju da vrše nasilje. Po zlatnom pravilu života, treba svima govoriti da ne čine ono što ne bi htjeli da im drugi učine. Ne smijemo dozvoliti da se slučajevi poput Denisovog ponove, niti da se Denis ikada zaboravi.
Tea Rebac