Posjet njegovoj ekscelenciji ambasadoru Larsu-Gunnaru Wigemarku, povodom projekta “Djeca stubovi svijeta”, u ponedjeljak, 25. veljače, bio je veoma zanimljivo...
Posjet njegovoj ekscelenciji ambasadoru Larsu-Gunnaru Wigemarku, povodom projekta “Djeca stubovi svijeta”, u ponedjeljak, 25. veljače, bio je veoma zanimljivo i inspirativno iskustvo. Na samom početku plašio sam se kako ću održati svoj govor i kako će sastanak proći, ali čim smo ušli u ambasadu, dočekali su nas veoma prijatni uposlenici. Nakon što smo se dogovorili o redoslijedu obraćanja ambasadoru i tko će što predati - ja sam bio zadužen za zahvalnicu - krenuli smo iz hodnika u glavnu salu. S obzirom na to da smo morali proći kroz metalni detektor i da je osiguranje bilo na svakom uglu, shvatio sam da ovo nije nikakva mala stvar. Još više me uhvatila trema. Osoblje nam je odmah prišlo i povelo nas u sobu u kojoj ćemo se sastati s njegovom ekscelencijom. Rekli su nam da se raskomotimo i donijeli nam sokove i vodu. Napetost je rasla dok smo čekali, svi su vježbali svoj govor i izgovor. Taman kada sam pogledao na sat, u sobu je ušao ambasador. Svi smo ustali, rukovali se i zahvalili mu na gostoprimstvu. Gospodin Wigemark se našalio nekoliko puta, da razbije tenziju, na čemu smo svi bili zahvalni jer nam se odjednom činio pristupačniji. Sada već opušteni, nismo imali problema da započnemo razgovor. Nakon što smo mu predali diplomu, zahvalnicu i cvijeće, počeli smo pričati ne samo o stanju u našoj državi već i u cijelom svijetu. Pričali smo o problemima, mogućim rješenjima i što mi, djeca sadašnjice a ljudi budućnosti, možemo uraditi. Bilo mi je veoma drago što je gospodin Wigemark toliko zainteresiran za projekt i što nam, figurativno rečeno, čuva leđa. Ostali smo dulje nego je planirano s obzirom na to da smo se svi zapričali. Na kraju smo se svi okupili kako bismo se fotografirali, zahvalili što su nas primili i izjavili da se radujemo budućoj suradnji. Na početku sam bio veoma skeptičan u vezi sa sastankom i projektom, ali vidjevši ambiciju koja gori u voditeljici udruženja Fatimi Hukić, i podršku koju dobivamo od poštovanog ambasadora i EU pomislio sam - ako oni vjeruju u nas, zašto ne bismo i mi.
Vasilije Jovanović, II. c