Vremenom su ratovi, sukobi i borba za vlast postali sinonimi za povijest. U moru mračnih strana prošlosti zaboravimo proslaviti i veličati ona...

Vremenom su ratovi, sukobi i borba za vlast postali sinonimi za povijest. U moru mračnih strana prošlosti zaboravimo proslaviti i veličati ona razdoblja koja se ističu po svojim svijetlim stranama, razvoju kulture i umjetnosti. Upravo u jedno takvo vrijeme su nas vratili učenici osnovne škole i gimnazije ove srijede, 15. svibnja 2019. godine u auditoriju naše škole. Radnja se odvija u „La belle epoque“ u jednom uglednom pariškom bistrou koji je ugostio neke od najvećih ličnosti s europske umjetničke scene. Publika je imala priliku bolje upoznati slavnog inženjera Gustavea Eiffela koji je za života tvrdio kako je njegova „željezna dama“ svijetu poznatija nego on sam. Osim njega, kroz vrata bistroa prošli su i veliki sanjari i impresionisti, Marcel Proust i Henri Matisse čija su djela govorila umjesto njih. Za klavirom je sjedio Claude Debussy, tvorac čuvene „Mjesečine“ ili „Clair de lune“, čiji je nastup nažalost bio zasjenjen dolaskom Coco Chanel, žene čiji je modni izričaj proprtio put današnjem načinu odijevanja. Sam Matisse je za svog života izjavio: „Ništa se ne može postići bez ljubavi“ pa tako bi i ova naša priča iz „La belle epoque“ bila besmislena i nepotpuna da nije prožeta ljubavlju. Na samom početku mladi konobar Francois žudi za Yvonne, kćerkom vlasnika bistroa, međutim, ta ista ljubav mu nije uzvraćena jer Yvonne na ljubav gledala s pogrešne točke gledišta, stoga mu u pomoć pristižu veliki umjetnici čija se slava temelji na osjećajima i ljubavi. Naposlijetku, Coco Chanel uspijeva dokazati Yvonne kako u istinskoj sreći novac ne igra ulogu. Bez obzira na to što veći dio publike ne govori francuski jezik i ne razumije u potpunosti riječi koje su glumci izgovarali, shvatili su srž i motive ove predstave, a to jeste da prava ljubav iziskuje dosta vremena i sazrijevanja, te kako je glazba lijek za ljubav te da moda prolazi, ali stil ostaje. Naravno, posebno treba istaknuti rad naših profesorica Ane Mocnaj i Marine Primorac Smajović koje su zaslužne za sav naš napredak tijekom ovih mjeseci. Klemens Von Metternich je rekao: „Ljudi koji stvaraju povijest nemaju vremena pisati o njoj“, ali zato smo mi tu kako bismo prikazali njihov učinak u svoj svojoj punini, kako bismo učili o nekim manje spominjanim temama i ličnostima te na samom kraju, kako bismo povijest pamtili ponajviše po lijepim epohama.

Ana Kalem, I. b

Opća-realna gimnazija