Kao jedna od četrdesetak američkih astronautkinja, gospođa Ivins sudjelovala je u brojim svemirskim misijama NASA-e.

U razdoblju od 11 godina sudjelovala je na 5 letova američkog space shuttle-a, provevši ukupno 55 dana u svemiru, od čega je njezin najduži neprekidni boravak u orbiti oko Zemlje trajao 14 dana. Svoje iskustvo boravka u svemiru odlučila je podijeliti s učenicima Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“, pa je Centar u suradnji s Američkom ambasadom ugostio bivšu astronautkinju. Predavanje je održano u utorak, 17. 4. 2018. godine, a predavanju su prisustvovali i učenici Bošnjačke gimnazije te drugi zainteresirani.

Gospođa Ivins svoje predavanje započela je s osvrtom na značajne događaje kroz povijest istraživanja svemira te naglasila kako je sve počelo 1961. godine kada je brodom Vostok 1 Yuri Gagarin postao prvi čovjek u svemiru. Kroz prezentaciju gospođa Ivins je pokazala slike prve letjelice te posade koja bila u njemu, unutrašnjeg uređenja letjelice, prvih svemirskih odjela. Zatim se gospođa Ivins osvrnula na program Apollo koji je imao za cilj slijetanje ljudske posade na Mjesec, objasnila mehanizam slijetanja te je pokazala slike kako Zemlja izgleda s Mjeseca. Značajan iskorak u istraživanju svemira dogodio se 1981. godine kada je za svemirske letove s ljudskom posadom NASA počela koristiti svemirsku letjelicu Space Shuttle. Ova letjelica napravljena je od posebnog materijala koji omogućava prolazak kroz atmosferu a da se pritom ne zapali. U jednoj od takvih letjelica provodila je vrijeme i Marsha Ivins.

Kroz slike i kratke video prikaze bivša astronautkinja dočarala je kako izgleda život u svemiru, život bez djelovanja sile gravitacije. Svakodnevne ljudske aktivnosti u svemiru se obavljaju na specifične načine, jedan primjer toga je kretanje, bez djelovanja gravitacije astronauti ne mogu hodati zato se kreću kroz letjelicu tako što se odguruju od zidove te lete. Kada se voda ispusti u prostor bez gravitacije, zbog jačih međumolekulskih sila, molekule vode drže na okupu formirajući sferni oblik koji pluta u prostoru. Takvu vodu astronauti hvataju u zraku i na taj način je mogu popiti, a usmjeravanjem prema tijelu i raspršivanjem astronauti se kupaju. Hrana koju astronauti jedu nalazi se spremljena u posebna pakovanja koja se mogu staviti u uređaje za zagrijavanje. Gospođa Ivins pokazala je kako izgleda pogled na pojedine dijelove Zemlje iz svemirske letjelice kao što su pustinje, oceani, rijeke, pokazala je kako izgledaju oluje, oblaci, kiše i munje, a posebno su bile zanimljive fotografije kad je na Zemlji noć te su se jasno vidjela svjetla gradova.

Bivša astronautkinja pokazala je slike i drugih planeta te ukratko predstavila ciljeve budućih istraživanja svemira i izazove s kojima se znanstvenici suočavaju, a na pitanje zašto je potrebno istraživati svemir gospođa Ivins, nakon svega što je vidjela, odgovarala je jednostavno: „Zato što moramo“.