Čika Izet, naš predavač, približio nam je ovu, do sada dosadnu temu. Kroz prezentaciju i primjere nam je objasnio kako se demineri žrtvuju za našu sigurnost do te mjere da se pri odlasku na posao moraju pozdraviti s najbližima kao da se zadnji put vide jer nikada ne znaju što nosi dan!

„Molim vas, nikada ne dirajte ono što nije vaše!“ ponovio je čika Izet bezbroj puta, da nas upozori koliko su te „paštetice, čokolade i naresci“ ustvari opasni.

Nažalost, Bosna i Hercegovina je zemlja s najviše miniranih polja na području Jugoistočne Europe i ima najviše žrtava od minskih eksplozija.

Slike miniranih bunkera, pa čak i podruma kuća pokazale su mi kako ustvari na svakom koraku mi možemo naići na minu. „ Ako vidite minu, stanite i ne mičite se dok ne dođu demineri, jedan pokret će vas uništiti!“ – mudre riječi čika Izeta vjerujem da su došle do svih nas prisutnih.

Na kraju ovog poučnog druženja dobili smo bilježnice koje nas upozoravaju da se ni pod razno ne približavamo minama. Mislim da je dosta učenika, ako ne i svi, ovo shvatilo vrlo ozbiljno i bilo nam je drago što smo prisustvovali predavanju (iako je to značilo da nema Tjelesnog ?) jer smo naučili biti zahvalni za dva zdrava oka, dvije ruke i noge koje nam svaki dan pomažu da živimo, nekoj djeci je to nažalost oduzeto. Stoga, budimo odgovorni i pridržavajmo se znakova i traka, jer to će nam spasiti ovaj jedan nezamjenjivi život.

Petra Švob, IX. C