Tihim, ali sigurnim koracima, ljubav je ušetala na vrata male škole na Stupu...
Tihim, ali sigurnim koracima, ljubav je ušetala na vrata male škole na Stupu.
Rumeni obrazi, zaigrana srca i nedodirljiva mašta učenika već danima grle srce školskog hodnika i nagovještavaju dašak proljeća sa ukrašenim panoima. Danima su pogledom ispod obrva učenici škole pripremali sa svojim nastavnicima priredbu, uz vrijednu pomoć Vijeća učenika. Malena pisma, uzdaha puna, podijeljena su sa mnogo radosnog dječjeg iščekivanja. Program priredbe započeo je sa odama ljubavi, zvukovima pjesme tepredstavom mališana iz produženog boravka.
„Zovem se Ljubav.
Postojala sam prije nego što je bilo što postojalo u Svemiru. Postojala sam prije nego što je postojala priroda. Postojala sam prije nego što je postao i čovjek...
Bila sam usamljena. Htjela sam podijeliti sve ovo što nosim sa sobom kroz nebrojena stoljeća i stvorila sam svijet za koji sam htjela da se mojim imenom zove...“ recitirala je naša učenica Ivona.
Svi su uživali i pjevali s puno radosti i veselja.Dječica iz produženog boravka posebno su se pripremila za Valentinovo. Njihov nastup pred odraslim učenicima bio je itakako zapažen te su sasvim opravdano zaslužili titulu najljepših i najslađih učenika naše škole. Nakon programa tijekom velikog odmora počastili su nastavnike, nastavnice i ostale djelatnike tortom, kolačima, čajem te poklonom koji su pripremile te vrijedne ručice uz pomoć učiteljice Nede Kurevija.Hodnikom su se cijeloga dana šetale povorke crvenih odora, u svakom kutu je bilo ponešto za svakoga tako da je ljubav doista tog dana utoplila sva srca.